Plastične vrećice vizualno onečišćuju okoliš, ali ne zagađuju zemlju, vodu niti zrak. Odbačene u okoliš postaju izložene sunčevoj svjetlosti koja ih razgrađuje na ugljik i vodu ovisno o intenzitetu izloženosti UV zraka koje su dio normalne sunčeve svjetlosti. Za potpunu razgradnju plastične vrećice kao i kod folija za poljoprivredu koje su izložene sunčevoj svjetlosti stoga je potrebno tek nekoliko godina. Teorije i tvrdnje o 1000 godina razgradnje plastične vrećice bez da se ne navedu posebni uvjeti (bez sunčeve svjetlosti) primjer je nedostatka znanja o toj temi.
Plastične vrećice proizvode se od materijala polietilena kojega tvore ugljik i vodik – osnovni kemijski sastojci, koji nisu štetni za okoliš. Korištene plastične vrećice kao i drugi plastični otpad mogu se reciklirati te kao takav ponovno upotrijebiti u drugim plastičnim proizvodima. Famozni PVC (polivinilklorid) se ne upotrebljava u proizvodnji vrećica niti ne spada u istu grupu materijala kao polietilen.
Kako se podiže svijest o ‘prijetnji’ bespoštednog korištenja plastičnih vrećica, tako se javljaju i njihovi zagovaratelji. Krpene i papirnate alternative opterećuju okoliš čak i više, tvrde stručnjaci!
 |
Š to se sve može sa polietilenskim vrećicama?
- mogu se preklopiti i višekratno koristiti kao i platnene
- može se u njih staviti vlažni sadržaj (meso, riba, led)
- mogu se iskoristiti kao sekundarna vrećica za odlaganje smeća u kontejnere
- mogu se sakupljati i reciklirati za nove namjene (velika primjena u proizvodnji vrećica za otpad te folija namijenjenih graditeljstvu)
- mogu se energijski oporabiti (spaliti). Gore bez ostatka a ogrjevna moć im je viša od one kamenog ugljena što je trenutno veliki trend prisutan u zemljama EU
- razvijen je i postupak pretvaranja plastičnog otpada u zeleni dizel (1 kg otpada = 0,95 litara dizela)
- ne treba ih prati kao platnene (energija, deterdženti).
 |
Zbog svih svojih svojstava plastična ambalaža je prilično lagana i smanjuje potrošnju goriva tijekom transporta, čima utječe na smanjenje emisije plinova u atmosferu.
Nadalje, dokazana činjenica je da se za proizvodnju 1.000 kom plastičnih polietilenskih vrećica utroši kao sirovina 32 kg nafte, dok je za proizvodnju papirnatih vrećica iste količine potrebno 47 kg nafte i to samo u svojstvu energenta. U svojstvu sirovine, za tonu papira potrebno je posjeći 10-17 stabala, a za tonu papirne pulpe potrebno je 300.000 litara vode.
Zaključak:
Provedena istraživanja pokazuju kako bi zamjena plastične ambalaže onom od drugih materijala povećala samu težinu ambalaže do 4 puta, potrošene energije jedan i pol puta, a proizvodni troškovi,obujam otpadne ambalaže i emisija stakleničkih plinova bi se udvostručili.
Plastična ambalaža u okolišu rezultat je prvenstveno čovjekove neodgovornosti i primitivizma.
Bacanjem ambalaže u prirodu bacate neizmjeran izvor energije ali i sirovine iz koje se reciklažom ponovno mogu dobiti kvalitetni i trajni proizvodi različitih namjena.
